Svemiri

Psychology

Codependency

codependency

I lack a social life almost completely. There are many reasons for this. Major depression. PTSD. Self-hate. So my question is, how much clingy is cute and how much is too much? I crave touch. My love language is touch and quality time. I find touch in general, especially hugs and cuddling to be emotionally healing. However, I am as they say "touch starved".  

And it makes me wonder how many people are the same. How many people live their day-to-day lives touch starved?  People walking to and from work and to and from the places they need to be lonely as hell and desperate for someone to say that they love them. And I look at everyone around me. And my skin hurts because it has over time nearly forgotten what it feels like to be touched. Until eventually. I just live in permanent pain. Psychiatric counseling can only help so much. It does not change the need. Food, air, water. All these things are required for life. But if you put a baby in the pram and never touch the baby except to feed it and change it and so on, the baby will die. How are we adults any different?

We live our lives isolated from each other. I think the internet was one contributing factor.  We are now more separate from each other than ever before in all of human history. My biggest fear? Dying alone. I don't want to die alone.

Is it normal or clingy? How much is too much?

Gotovo potpuno nemam društveni život. Ima mnogo razloga za to. Teška depresija. PTSD. Mržnja prema sebi. Dakle, moje pitanje je, koliko je vezanost slatka i koliko je previše? Žudim za dodirom. Moj je jezik ljubavi dodir i kvalitetno vrijeme. Smatram da je dodir općenito, posebno zagrljaji i maženje, emocionalno iscjeljujući. Međutim, kao što kažu, "gladan sam dodira".

I to me čini da se pitam koliko ljudi je isto. Koliko ljudi živi svoje svakodnevne živote gladni dodira? Ljudi koji hodaju na posao i s posla i do mjesta gdje trebaju biti, usamljeni su kao pakao i očajni da netko kaže da ih voli. I gledam sve oko sebe. I moja koža boli jer je s vremenom gotovo zaboravila kako je to biti dodirnut. Dok na kraju. Samo živim u stalnoj boli. Psihijatrijsko savjetovanje može pomoći samo do određene mjere. To ne mijenja potrebu. Hrana, zrak, voda. Sve te stvari su potrebne za život. Ali ako stavite bebu u kolica i nikada je ne dodirnete osim da je nahranite i presvučete i tako dalje, beba će umrijeti. Kako smo mi odrasli ikako drugačiji?

Živimo svoje živote izolirani jedni od drugih. Mislim da je internet bio jedan od faktora. Sada smo odvojeni jedni od drugih više nego ikad u cijeloj ljudskoj povijesti. Moj najveći strah? Umrijeti sam. Ne želim umrijeti sam.

Je li to normalno ili previše vezano? Koliko je previše?

A Boo community for meeting other Codependency enthusiasts.

Codependency Community

Je li to normalno ili previše vezano? Koliko je previše?

Recenzija filma

O "svjesnim vezama"

O "modernim vezama"...

Emocionalna kodovisnost

Znate li što je ljubav?

INFJ Istina ili ne?